Ja
sam pijani pas,
lutam
mračnim sokacima
gradova u kojima živim
i gradova u kojima bih rado živeo,
i gradova u kojima bih rado živeo,
dižem
nogu
pored
svake bandere i svakog drveta,
ali
pre nego mokraća dodirne
razgaženi
sneg ili hladni asfalt,
topi
se u vazduhu
jer
nema zemlje za pijane pse.
Ja
sam pijani pas,
hodam
naokolo,
ližem
svoja muda,
ali
me njihov
slatkasti
vonj
podseti
da prezirem poeziju
opterećenu
nepotrebnim vulgarnostima.
Ja
sam pijani pas,
režim
kada na TV-u vidim
ratne
zločince, japije,
stiliste
i univerzitetske profesore,
ali
ih u stvarnosti ne viđam,
samo
druge pijane pse koji mi prebacuju
da
sam obična džukela,
situirana,
srećna,
ušuškana u toplu
kućicu za cuka,
srećna,
ušuškana u toplu
kućicu za cuka,
a ne
nekakav pijani pas
sklon
poeziji.
Ja
sam pijani pas,
drkam
svoj pseći,
oprostite,
kurac,
oprostite,
kurac,
na
sred ulice,
na
očigled prolaznika,
dece,
žena i staraca,
računam
da mi je to dobro za biografiju
jer niko ne voli pijane pse puritance.
jer niko ne voli pijane pse puritance.
Ja
sam pijani pas,
član
sam pseće biblioteke,
pročitao
sam gomilu knjiga,
razvaljivao postmodernu
i ontološki nestabilne subjekte,
razvaljivao postmodernu
i ontološki nestabilne subjekte,
ali
još uvek mi se najviše dopadaju
onih
prvih nekoliko,
pročitanih
pre mnogo, mnogo
psećih
godina.
Ja
sam pijani pas,
zaljubljen
sam,
uvek
sam zaljubljen,
zavijam
na mesec,
lajem,
cvilim, režim,
tužne
pseće ljubavne pesme.
Ja
sam pijani pas,
ljudi
mi se ponekad smeju,
kažu
da sam
pijano
kuče u čakšire,
ja
bih ih ujeo, vrlo rado,
pretim
im time,
ali
naposletku
samo
se povlačim
jer
nisam ja takav pas.
Ja
sam pijani pas,
pijem
sve što stignem,
ne
vodim računa o vrsti pića
ili
količinama,
jer
opet bolje je biti
pijani
pas
nego
samo
pas.
Ja
sam pijani pas,
i
ponekad,
kada
mi nestane pića,
kada
ostanem sam i
kada
se svi drugi pijani psi
uvuku
u haustore i dvorišta
da
preguraju još jednu noć,
kada me topli zidovi moje kućice
plaše kao krčkanje u paklenim loncima,
kada me topli zidovi moje kućice
plaše kao krčkanje u paklenim loncima,
stanem
sam na sred ulice
i
lajem, zavijam,
pokušavam
da svojim psećim jezikom
otpevam
tvoje ime,
ali
zvukovi pijanog psa
nikada
se neće artikulisati u ljudske glasove
N –
A – T – A -
i
tako dalje,
i
tako dalje,
i
tako dalje,
i
tako dalje.
Нема коментара:
Постави коментар