недеља, 05. јануар 2014.

Krokodil zaplivao uz Savu do Zagreba (intervju - Kruno Lokotar, izdavač)


Književni festival Krokodil će ovog juna biti održan četvrti put. Za razliku od prethodne tri godine, kada su se sve aktivnosti dešavale u Beogradu, ove godine će jedan deo programa biti održan i u Zagrebu. O tome, ali o i raznim drugim stvarima vezanim za festival razgovarali smo sa Krunom Lokotarom, urednikom u izdavačkoj kući Algoritam. Lokotar od prvog festivala vodi program (uz Ivana Bevca), ali i na razne druge učestvuje u organizaciji Krokodila.

U prethodne tri godine Krokodil se etablirao kao jedan od važnijih regionalnih književnih festivala. Međutim, ove godine, letnji festival postaje regionalan i po tome što će prvi dan biti održan u Zagrebu, a druga dva u Beogradu. Kako je došlo do ideje za "prostorno proširenje" Krokodila?
Ideja putujućeg Festivala je imanentna Krokodilu od početka. Zagreb se prirodno ciljao kao drugi grad koji Krokodil treba obići. Do sada se to nije ostvarilo samo iz razloga producentskih, dobra volja je uvijek postojala. No, eto, ove godine se uspjela navući i financijska konstrukcija da Krokodil zapliva uz Savu, do Zagreba.
Ove godine se, naročito u delu programa rezervisanom za Zagreb, ova odrednica regionalno iz imena Krokodil pomalo i gubi. Naime, sada je tu zaista dosta gostiju koji dolaze i iz  zemalja koje nisu ex-jugoslovenske. Prostorna povezanost autora postaje sve labavija. Kada bi, ipak, trebalo da objasnite poetičku (ili, da pomalo pomodno citiram Kiša, po-etičku) vezu između učesnika na Krokodilu, kako biste to uradili?
A možda nam se s globalizacijom regija širi? Ove godine je više inozemnih autora iz spomenutih producentskih razloga. Naime, Krokodil su pomogli i međunarodni faktori, EUNIC klaster Hrvatska na čelu s G. C. Lackom, Srpsko kulturno društvo Prosvjeta i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske. U klaster su participirali Njemačka, Austrija, Italija i Španjolska... Pa je i red da i njihovi autori budu uključeni.
Idealna poetika bi pretpostavljala idealnu ponudu, tada bismo o njoj mogli razgovarati laboratorijski i čisto teorijski. Ali autori, pa ni njihova djela nisu čiste forme, što ne znači da pojedinačno ne stanu u nekakve poetičke gabarite. Također, na Krokodil stižu oni koji ga uspiju uklopiti u svoje kalendare, dobar dio autora to naprosto ne uspije.
No, naravno da se nekakva labava po-etika nazire, jer izbor autora vrši nekoliko ljudi, u prvom redu Lidija Kusovac, Ana Pejović, Vladimir Arsenijević, a iz zapećka virimo Ivan Bevc i ja. U presjeku osobnih ukusa kristalizira se nešto kao nečista poetika. Mogli bismo reći da Krokodil preferira regionalne autore koji izravnije komentiraju ili na kakav drugi način se aktivno odnose prema tzv. zbilji, autore sklone provokaciji, čak angažmanu, a budući da se radi o živom nastupu, stanovitu prednost dobivaju oni koji su i dobri performeri, oni zavodnički raspoloženi prema publici.
I Vi, ali i dosta pisaca koji su učestvovali na Krokodilu su ljudi koji su, na ovaj ili onaj način, bili bliski sa FAK-om, festivalom koji je pre desetak godina iznedrio gomilu pisaca koji danas čine regionalni mejnstrim. Koliko Vam je iskustvo FAK-a važno u spremanju i izvođenju Krokodila?
Odlična atmosfera i uspjeh FAK-a je bio važan razlog da se krene u Krokodil. No, doba FAK-a je prošlo, pa se Krokodil „osuvremenio“, on je visoka produkcija, dok je FAK više bio garaža, ali također s dosta jakim performerskim, provokacijskim i mobilizacijskim potencijalima i akcijama. Krokodil se u puno većoj mjeri, a od FAK-a je prošlo i 10 godina burnog tehnološkog razvitka, oslanja i koristi videom i audiom na spektakularniji način, precizno je režiran, a opet pazi da ne bude sterilan, jer improvizacija je ključ za neposrednost i osvajanje naklonosti publike, to je ljudska dimenzija u svemu: projekti bez spontanosti su kao ljubav bez spontanosti - nemogući.
Iskustva stečena na FAK-u, procjene publike, rasporeda izvođača, njihova predstavljanja i stvaranja očekivanja kod publike, kontroliranja ritma festivala, konačno i onoga što se ne vidi, a što se događa iza i oko scene – druženja, dogovaranja, planiranja, su naravno neprocjenjiva. Da, stekli smo know-how, i još ga stječemo, eksperimentiramo.
Budući da ste urednik u izdavačkoj kući koja pokriva regionalnu književnost, učestvujete u festivalima koji se istom bave – kako se Vama čini, postoji li neka književna nad-scena (koju u nedostatku bolje reči možemo zvati jugoslovenskom) ili mislite da ipak moramo drugačije govoriti kada pričamo o scenama u BiH, Hrvatskoj, Srbiji itd?
Kada se spomene scena vidim kontinuum, stanovitu masovnost, mehanizme, tradiciju, faktore konvergencije i koherencije. Previše od tih elemenata nedostaje da bismo mogli pričati o zajedničkoj sceni, ali možemo primijetiti da stanovit broj autora, i čitatelja, prati i interesira se za ono što se zbiva u nekada bliskim, a zadnjih 20 godina razdvojenim i diverzificiranim književnostima. Ako nečega fali u totalitetu onoga što čini scenu to je upravo kritička i sintetizirajuća misao. Kulturna politika je dio Politike, pa i književne scene nužno u nekoj mjeri ovise o odnosima između zemalja, jer tu se odlučuje hoće li se regionalni projekti financijski podržati ili ćemo se za lovu morati snaći u Europi, jer na domaće tajkune u kulturne svrhe ionako nitko ne računa. No, treba reći i da svi mi osjećamo autonomiju spram svojih demokratski izabranih vlada, kakve god da su, pa isto tako kopamo svoje komunikacijske kanale, zaobilazimo ustave i brane kako bismo lakše tekli na sve strane, da nismo samo taoci dežurnih politika.
Te scene će uvijek spajati bliskost, činjenica da se jezici (ili jezik, ako vam drago) razumije bez prevođenja, da si nismo dakle Nijemci nego susjedi i komšije, da su tijekom 70 godina raznih Jugoslavija ljudi povezani na mnoge načine, uključujući porodične. No, to nije sve: osim uvijek bolje prošlosti, aktualna kriza i kriza kapitalizma uopće nas opet sve povezuje i solidarizira, svi smo žiranti za tuđe igranje našim novcem i našom budućnosti, nakon što je naša stečevina preraspodijeljena političkim moćnicima. A ne sjećam se ni da je u jednoj od zemalja za to dan mandat, da je proveden referendum za prelazak iz socijalizma u kapitalizam.

(intervju objavljen u dnevnom listu "Danas", 15.6.2012.)

Нема коментара:

Постави коментар